Danas nam je četrdeset i kusur...

Lijepe su. I zanimljive su. Ove četrdesete...

06.01.2021.

Jednom.

Šta misliš, upita me. Počnem čitati. Šanker nam gurnu dvije krigle hladnog piva, direktno iz cijevi pivare, sarajevske. Jednom me jedna za ruku uzela, prva pisma moja čitala, a rumen, stidnu, izdajničku, u lice dječaka donijela. Kako je i šta je i koliko je pokazala mi, onda kada srce zavoli i kada duša zagrli. Ovakav kakav jesam i kakav bijah, zvijezde sam zajahao, zemljom hodao nisam...Nisam, vala, ni koraka jednog na zemlji napravio...Sa srcem me vlastitim upoznala, dječaka u muškarca pretvorila. Jednom mi jedna u dušu ušetala. Lagano, bez otpora, kule porušila sve, kule kojima sam zidine svoje tvrđave povezao. Ovakav kakav jesam i kakav bijah, nijedan razlog protiv predaje nisam mogao naći, niti ga čak izmisliti i tako slagati i sebe i druge da nije ona prava. I barjak njen je jednog jutra osvanuo iznad moje utvrde, iznad mojih, nekada nepobjedivih i nekada neosvojivih, kula. Jednom mi jedna srce zaludila, srcem svojim golemim. Ovakav kakav jesam i kakav bijah, zagrljaju njenom odoliti nisam mogao. No, nisam ja, nisam ni jednog trenutka ni pomislio odbiti takav zagrljaj, od Sunca topliji i od Mjeseca strastveniji. Možda...ne možda već je sigurno da srce čistije i srce veće nisam vidio, sumnjam da ću ikada više i vidjeti. Kako grlila je, kako ljubila je, svaki put kao da je posljednji... Jednom mi jedna Planetu pod nogama zaljuljala. Sve moje teorije, sve moje filozofije o samoj srži i o poenti odnosa sa ženama je oborila. Ovakav kakav jesam i kakav bijah, samo mi je preostalo da zadrhtim u blizini njenoj. Svaki...ama baš svaki put. Samo mi je preostalo da za svaki dah se, kao za život, borim, jer srce ludo zalupa, jer cijelo tijelo budalasto zatreperi. U blizini njenoj. Jednom će jedna doći. I zatvoriće se krug. Krug kojeg crtam cijelog života. Krug, ispunjen snovima bubuljičavog, stidljivog dječaka i čudesnim bojama barjaka njenog, visoko iznad zidina moje tvrđave i strašću dodira, zagrljaja njenog, od Sunca toplijeg i od Mjeseca strastvenijeg i svakim dahom, svakim drhtajem što blizina njena u meni pobudi. Jednom će jedna doći. Ovakav kakav jesam i kakav ću biti, zagrliću je jako. Srcem cijelim. Hoću. Ludo. Jako. Bezuslovno. Srcem cijelim. Da se krug zatvori. Jednom za sva vremena. Zauvijek. Šta misliš, upita me. Pogledam prema šankeru, on već toči nove. Nakupilo se već raje, iako je noć tek krenula. Još jedna sarajevska, subotnja noć. Potpisujem, rekoh. Potpisujem, buraz. Jednom će jedna doći. Mora doći.