beats by dre cheap

Evo, ne čitam ništa...

Evo, ne čitam ništa. Kako je korona ova došla, ne čitam knjige. Ja, koji jedem, koji gutam knjige, koji čitam otkad za sebe znam. Dvije ili tri knjige sam počeo...i nisam ih pročitao. Od marta prošle godine. Zašto ne čitam? Pitao sam nekolicinu zaljubljenika, strastvenih ljubitelja knjiga. Dali su mi isti odgovor. Ne čitaju ni oni. Ta pandemija nečitanja, apstinencije književne, teško mi pada. Pogotovo što ne znam razlog, dokučiti ga ne mogu. Mogu samo nagađati. Možda zato što čitam svoje blogere, malo više nego inače. Možda zato što i sam piskaram i vazim, više nego ranije. Možda baš zato što imam i ja dosta toga za reći. I svijetu i samom sebi. Možda zbog toga što osjećam zasićenje, slično onom koje me je otjeralo od gledanja tekmi. Možda...možda zbog svega nabrojanog. Neki nemir? Pa šta onda? I ranije su me nemiri gonili, pa sam čitao. Da nije neki mir, sakriven pod plaštom apatije, da ne kažem depresije? Ma joj, bilo je i ranije takvih faza u životu moje malenkosti, pa sam se intenzivno s knjigama družio, s mojim vjernim drugama. No, evo, ne čitam ništa. Ali, kupujem, kamaram knjige, većina je još uvijek u onom celofanu, neotpakovana. Celofan, kao da je miniran, kao da je struja provedena, pa prići ne smijem... Evo, ne čitam ništa. Otkako je korone. Da nije vrijeme da se vratim Rusima svojim? Dostojevskom, Tolstoju, Puškinu...mentorima mojim? Čitao sam ih, možda, prerano. I znam da ih moram i u ovim četrdesetim opet posjetiti, a sebe tako podsjetiti zašto sam uopšte i zavolio pisanu riječ i emociju, silnu, koju u meni lijepa riječ izazove. Ako me oni ne vrate, ja ne znam ko može. Ako me oni knjigama ne vrate, nema ništa i nema ničeg od mene. U stvari, ima. Upravo to ništa. I upravo samo praznina. A to nisam ja. I ne želim biti ništa. Ne želim.

Danas nam je četrdeset i kusur...
http://40ikusur.blogger.ba
31/01/2021 12:14